среда, 23. април 2008.

mojtrg - tri pesme Ane Ristović

Tri pesme Ane Ristović iz knjige Oko nule:


TEMPI PASSATI

(strah od 33-e)


U razgovorima će biti sve više budućnosti,

a sve manje vremena. Padaće sve same

sugestije za lakše, ali ne i za bolje.


A ulazeći, svakodnevno, u svoj stan,

ulazićeš sve više u spomenar. Ovde

one cipele. Promenjeni su samo đonovi.


A đon, čak i kada je bivši, pamti ulice.

Ako ne pamti đon, pamti jezik cipele.

Danas nešto pričljiviji od tebe. Kao i pertla...

Ali, i pertle se prodaju u paru.


Tamo gumeni dušek čija punoća

zavisi od dubine tvog daha.

I je li to vazduh, od prošlog leta,

čega u njemu malo ima. Ili uzdah.


Onde konopac za sušenje veša.

Čak i on, razapet, danas stoji

pred tobom kao naplatna rampa.


Ako ništa drugo, stvari te pamte:

na fotografijama za ličnu kartu

već ličiš na ubicu mekog srca.


Zajedno sa pogledom,

oštre se i crte lica.

I samo tuđe naklonosti

dodaju sfumato.


A ulazeći, svakodnevno, u svoj stan,

ulazićeš sve više u spomenar. Možda

i u herbarijum: biti detelina, sa četiri lista,

nečija, želećeš sve češće. Duže.


Makar i presovana.

Sa četiri lista,

u suvom nagoveštaju.


Tako je meko u kravljoj gubici,

pravovremena plodnost zemljišta

ionako spada u tempi passati.



TOLIKO SVETLOSTI

(strah od proleća)


Kada si se probudio, iznenadne i nedozvane

radosti života u vazduhu bilo je već toliko,

da ti se učinilo da je tvoje lice, prekriveno

suncem, kraljevska posmrtna maska.


Sve što si video, izašavši napolje, pružalo

je svoju raspričanu vedrinu do u nedogled:


mreškalo se, treperilo, ćućorilo,

prhutalo, komešalo, brborilo,

strugalo nožicama,

pulsiralo milionima srca,


samo je tišina

dolazila iz nečije dubine,

i učinilo ti se, da baš iz tebe.


A tek šetnja kraj reke u predvečerje!


Bilo je to kao da dugu, nepodnošljivo

dugu noć, tek razvedeni samac

provodi u spavaćoj sobi

sa zaljubljenim parom.


I do zore zuri u njene soknice,

poput dve meke mačje šape

prebačene preko naslona stolice.


I pita se, satima, da li su stvarno tako bele,

čime li ih samo pere, ili je to od mesečine.


A na stopala ne pomišlja,

ni u kratkom snu.

Na pomoćnom ležaju.



STVAR

(strah od kompjutera)


Ona zrači. Vidi te tamo

gde samog sebe još nisi.

I ono što propustiš pamti.


Donese ti pod nos, nežno,

na pinceti. Tako neprimetno.

I, gle, odjednom, ceo tovar.


Pismo ljubavnici, šefu i prijatelju

svodi se na isto. Pišeš sve češće,

a najviše te je u zarezima,

ako ih uopšte ima.


Što više pišeš, to je veći

strah da se sa nekim sretneš.

A već si opisao sve delove tela.

Već govorio volim te.


Tvoje lice se ogleda u ekranu

i izgleda kao na rendgenskom snimku.


Sve same kosti.


U njima rastu majušna deca

veličine fosfornog zrnca, koje

naravno, kao i pelene, svetli.

Deca što ne znaju za bolje.


I već miriše na sumpor.



mojtrg - profil Ane Ristović

klikni na sliku za detaljniji prikaz




уторак, 22. април 2008.

mojtrg 17. april 2008.

klikni na sliku za detaljniji prikaz






P. S. Utisci o programu mojtrg:

Ona vasa instalacija u Spanskoj kuci je zaista ugodjaj. Da sad ne citiram samu sebe /iz te knjige koju objavljujes/, ali strasno drzim do razlike/distinkcije izmedju dogadjaja i dozivljaja. Ovo vase jeste dozivljaj.

Iz meila Marije Knežević

I da, stvarno pohvaljujem ove pokrenute veceri u Casa Garcia, sinocnje vece sa Petrom je bilo sjajno, i u sustini, tako bi trebalo da izgleda vecina knjizevnih veceri kod nas. Nedostaje nam, generalno, na knjizevnoj sceni, ta vrsta opustenosti i dinamike oko predstavljanja poezije, sve je tako suvo, uvijeno u akademske oblande...

Iz meila Ane Ristović



Fotografije: Dragana Nikolić

среда, 16. април 2008.

mojtrg - tri pesme Petra Matovića



Tri pesme Petra Matovića iz rukopisa Koferi Džima Džarmuša:


KOFERI DŽIMA DŽARMUŠA


Vidim sebe kao putnicu, sa crvenim koferima
u crno-belom filmu, govorila je postarija devojka
koja već decenijama ne izlazi iz svog stana.

Moje lice biva uznemireno peškirima motelske higijene,
gnojne bubuljice pojave se baš u prepunim kupeima
kad se ne bih libila biti plen mladih jastrebova.

Osluškujem melodiju njene naracije sedeći spram okna
koje osmatra napuštenu železničku stanicu preko puta:
Vagoni izvaljeni poput gmizavaca kraj mrtvih koloseka.

Gaseći žar-pticu ronhila u boci julskog piva, u trenu
setim se, a ni sam ne znajući što, kafanske floskule:
do prestanka nevinosti, žene su doista genijalna bića .



PISMO
(delimično po Remarku)


Početak je aprila, a zima još uvek traje
u ovim krajevima – mestimični pokreti snega,
ciklus zavičajnih ptica sveden na meru strehe.

Neće dugo trajati ova hladnoća, govorim
kvartalnom nadom. Ekskurzija vedrine,
to nebo kao da je preneseno iz nekog drugog doba,
iz Lisabonske priče, iz onog kadra
kad nikako da padne odluka – sivilo,
ili plavet.

Juče, u povratku s posla, onaj naš breg
bio je opsednut svetlošću,
Ma, perverzija od sunca, kako ti bi rekla,
a ista ona suhomrazica koju prepoznajem
u Hajdelbergu iz tvog mejla.

Ovde led svetluca i bez mesečine, povremeno
čujem novembar i njegovo lišće. Kad zašušti,
pomisliš da ti se sudbina primiče.

Održava me osećanje privremenosti. Još uvek te volim.



ŽUDEĆI ZA ŽENSKIM PISMOM


Pokušavam napisati pesmu kojom bi bila zadovoljna.
Leži u krevetu u tiho osvetlanoj sobi i ja je posmatram
U polusenkama koje menjaju položaj u skladu sa nadimanjem zavese.

Mislim o rečima koje moraju biti oble i meke, lakše od hleba,
A punije od sapunskih mehura da se ne bi raspršile u trenu.
Jezik bi po njima trebalo bešumno da klizi.
Kao kad siđem niz blagu padinu asfalta lerom.

U ovom času voleo bih imati snagu ženskog pisma.
Čujem žlezde kako pulsiraju duboko skrivene u unutrašnjosti njenog tela.

Ona i ja imamo jednog anđela (ona govori anžela), ovisnika emocije.
U ovoj tišini ona sluša moj krvotok koji ubrzava strujanje da bi napisao pesmu.
I to sve u snu.

уторак, 15. април 2008.

mojtrg - profil Petra Matovića

klik na sliku za detaljniji prikaz



MOJTRG - prostor za poeziju


Ovogodišnji program Treći Trg započeće književnom tribinom za šankom španskog bara Casa Garcia u Kraljevića Marka 19 pod nazivom mojtrg – prostor za poeziju u četvrtak 17.aprila u 21h predstavljanjem pesnika Petra Matovića. U okviru tribina mojtrg planirano je 13 književnih večera, svakog drugog četvrtka, na kojima će se za šankom jedinstvenog bara u Beogradu, gostima i publici, razgovorom o životu i literaturi i čitanjem tekstova, predstaviti najznačajniji mlađi beogradski i srpski pisci.





Program mojtrg je prilika da upoznamo profil, neku vrstu facebook-a, naših pisaca i pesnika i najavimo ovogodišnji beogradski festival poezije koji Treći Trg planira za početak septembra.

U četvrtak 17. aprila svoj profil otkriće nam pesnik Petar Matović.
Program počinje u 21h za šankom španskog bara Casa Garcia u Kraljevića Marka 19. Razgovor vodi Dejan Matić.

Naredni mojtrg planiran je 24. aprila a svoj profil otkriće nam pesnikinja Ana Ristović.

Tribinski program mojtrg pomaže Sekretarijat za kulturu Uprave grada Beograda.

Prijatelji programa mojtrg: kafe-restoran Biblioteka (Terazije 27) i španski bar Casa Garcia (Kraljevica Marka 19).

Medijski sponzori programa mojtrg: WANTED!