уторак, 30. децембар 2008.

Trgni se - pre 2009.


Za šankom španskog bara sede:

Duško Novaković, Uroš Kotlajić, Viktor Lazić, Aleksandar Mandić, Borko Veljović, Ivana Kekić, Nevena Budimir, Sergej Beuk, Tamara Šuškić, Mirjana Petrović...

Casa Garcia
Kraljevića Marka 19
30/12/2008/ 20h

Trgni se! Poezija! - Danas, ponedeljak, 29. decembar 2008.


MARKO DESPOTOVIĆ: Mladi ljudi iz Trećeg Trga nisu izneverili očekivanja, već su, naprotiv, dokazali da su uložena sredstva dobro utrošena.

Autor: A. Ćuk


Jedanaesta sveska časopisa Treći Trg posvećena ovogodišnjem međunarodnom festivalu poezije „Trgni se! Poezija!“, promovisana je u petak u beogradskoj Galeriji „Kontekst“ Centra za kulturu Stari grad. Promociji su prisustvovali predstavnici institucija koji su pomogli festival, a urednik Udruženja Treći Trg Dejan Matić svima se iskreno zahvalio, kako zbog festivala koji su pomogli tako i na podršci koju te institucije pružaju Trećem Trgu u ostalim aktivnostima kao što su izdavanje časopisa, knjiga, održavanje tribinskog programa...


Kapacitet novinskog teksta za sve one kojima se Matić zahvalio je nedovoljan, ali među navedenim donatorima istaknuti su Ministarstvo kulture RS, koje je finansijski pomoglo festival, Sekretarijat za kulturu grada Beograda, GO Stari Grad, švajcarski program za kulturu Prohelvecia Beograd, ambasada Češke, zatim partneri i prijatelji, Srpski PEN centar, Srpsko književno društvo, Centar za kulturu Stari grad, kafe restoran Biblioteka, španski kafe bar Garsija i brojni drugi.

Predstavnik Ministarstva kulture Marko Despotović istakao je da je književna manifestacija „Trgni se“, za vrlo kratko vreme izrasla u respektabilnu međunarodnu smotru i da mladi ljudi iz Trećeg Trga nisu izneverili očekivanja, već su, naprotiv, dokazali da su uložena sredstva dobro utrošena. Gojko Božović, predstavnik Srpskog PEN centra, ukazao je da u zemlji ima malo manifestacija međunarodnog rejtinga i orijentacije, što je od posebne važnosti za ovdašnju kulturu i književnost i njen odjek u drugim državama, kulturama i jezicima. Utoliko je značajnije što je Treći Trg odlučio da organizuje festival poezije na kome učestvuju mlađi pesnici, jer na taj način upoznajemo jednu novu generaciju pesnika u nastajanju, pesnike različitih kultura i iskustava, objasnio je Božović. On je još rekao da se nada da će Treći Trg nastaviti svoju misiju organizovanja festivala na kojima će nas i u budućnosti upoznavati sa novim pesničkim glasovima koji nastaju na trenutno živim i aktivnim scenama evropske poezije. Duško Novaković iz Srpskog književnog društva, napomenuo je da Beograd treba da ima vrstu parole kakva je „Trgni se! Poezija!“, jer se ona prirodno nadovezuje na njegovu mukotrpnu borbu unazad dve decenije za otvoreni grad. Pomenuti slogan, upravo, podrazumeva otrežnjenje u smislu rakidanja sa nekadašnjim ideološkim uporištem i iniciranjem promena u sferi kulturne delatnosti. I ostali predstavnici institucija ocenili su festival kao svojevrsni kulturni podvig na domaćem terenu, a Dejan Matić najavio je novi projekat čiji je cilj uključivanje srednjoškolaca u stvaralaštvo u domenu književnosti i likovne umetnosti, koji će biti realizovan u saradnji sa Balkanskim fondom za lokalnu inicijativu.



Devetoro u jedanaestici

Jedanaesto izdanje časopisa Treći Trg sadrži dvojezičnu poeziju devet učesnika festivala - Aleksandre Petrove (Rusija), Eve Zonenberg (Poljska), Faruka Šehića (BiH), Jozefa Strake (Češka), Kristin Berget (Norveška), Rolanda Orčika (Mađarska), Džejmsa Berna (Velika Britanija), Valeria Kručiani (Italija) i Enesa Halilovića (Srbija). Tu je i poezija pesnika Raše Livade, u čiju je čast priređen omaž tokom festivala, kao i odeljak Kuća poezije, u kome se mogu videti fotografije sa festivalske izložbe.



Članak možete pogledati i ovde

Sa promocije festivalske sveske časopisa

уторак, 23. децембар 2008.

Promocija festivalske sveske časopisa, petak 26. decembar 2008.



Sadržaj / Content:

Raša Livada
Aleksandra Petrova
Ewa Sonnenberg
Faruk Šehić
Josef Straka
Kristin Berget
Roland Orcsik
James Byrne
Valerio Cruciani
Enes Halilović


Učestvuju / Participating:

Dejan Matić (Treći Trg)
Ana Vučetić (Ministarstvo kulture Republike Srbije)
Jovan Jovanović (Sekretarijat za kulturu Uprave grada Beograda)
Branka Aranđelović (Gradska opština Stari grad)
Darja Butigan (Švajcarski program za kulturu Srbija - Pro Helvecija Beograd)
Gojko Božović (Srpski PEN centar)
Ljiljana Šop (Srpsko književno društvo)
Ljubica Beljanski Ristić (Centar za kulturu Stari grad)
Zoran Subotić (Kafe restoran Biblioteka)
Tanja Bjelanović (Balkanski fond za lokalnu inicijativu - BCIF)


Petak, 26/12/2oo8/ 16h
Centar za kulturu Stari grad
Kapetan Mišina 6a
Beograd

Promocija romana Udica Zehnije Bulića, Novi Pazar, 20.decembar 2008.





Više o romanu ovde.

Duško Novaković u Studentskom gradu, 18.12.2008.



Književni susreti "Muhamed Abdagić", Sjenica, 5/6. decembar 2008

Romana Brolih


Maša Rebić


недеља, 14. децембар 2008.

Duško Novaković - intervju

Poezija hladi usijane glave
Kraj ideološkog raja u literaturi neosporno je bio povezan sa velikim, masovnim pokretima u svetu, reči su pesnika Duška Novakovića
(Foto: D. Ćirkov)

Duško Novaković (1948), jedan od najistaknutijih srpskih pesnika srednje generacije,

nedavno se oglasio novom knjigom poezije „Klupe nenagrađenih” u izdanju „Trećeg Trga” iz Beograda. Poput nekih prethodnih, i ova zbirka ima oko stotinu pesama, raspoređenih u dva veća ciklusa, „Okolnosti” i „Pleva”, i predstavlja svojevrsni presek vremena u kojem živimo. Uprkos naslovu zbirke koji upućuje na izvesnu autsajdersku poziciju, Duško Novaković je laureat svih relevantnih pesničkih nagrada kod nas, zastupljen u brojnim pesničkim antologijama, a kako u recenziji najnovije pesničke knjige kaže Ljiljana Šop, on je pesnik „sigurnog, retorički eksplozivnog, koloritno iznijansiranog, misaono utemeljenog, akrobatskog hoda iznad različitih ponora i ponornih mogućnosti...”


Pripadate srednjoj generaciji srpskog pesništva koja se našla u poznatoj antologiji „Šum Vavilona”. Možete li da opišete kako ste tih sedamdesetih godina prošlog veka videli sebe i generaciju kojoj ste pripadali?


Antologiji „Šum Vavilona” prethodila je jedna veoma zanimljiva i živa književna aktivnost mladih pisaca koji su označeni kao „naletna gomila”. Bili su okupljeni oko „Književne reči”, lista Književne omladine Srbije. Jednom veoma učinkovitom kulturnom politikom došlo se do spoznaje da se mora naći veći, bolji i propulzivniji izlaz za celu generaciju pisaca koja je boravila u Beogradu i, pretežno, studirala. Ne smemo smetnuti s uma da je tada Beograd zaista bio književni centar. Dakle, može se reći da je u Srbiji, sedamdesetih godina prošlog veka poezija imala snažan zamah, iako kao i danas, nije imala veliki broj čitalaca, osim retkih izuzetaka koji su imali nešto brojniju čitalačku publiku, poput Mioraga Pavlovića, Vaska Pope, Brane Petrovića, Lalića, Bećkovića, Simovića. Dakle, reč je o generaciji koja je kasnije u „Šumu Vavilona” nazvana pesnicima sedamdesetih i osamdesetih godina, i ako se ne varam njih je bilo oko tridesetak.


Upravo je to bila generacija pesnika koja je objavila kraj nekih ideologija. Sada smo svedoci da se te ideologije i njihovi recidivi u našem vremenu vraćaju na velika vrata…


Pojam kraja ideološkog raja bio je primenjen i u osvrtu na moju poeziju, jer sam i ja pokušavao da uvedem jezik koji je trebalo da se suprotstavi tom tzv. ideološkom raju, odnosno stereotipima pevanja. Kao mladi pisci, nastojali smo da proširimo sfere sloboda u načinu mišljenja i njegove prezentacije. Jezik poezije koji sam ja tada koristio bio je oportun u odnosu na jezik tih ideologija, i moji rezultati bavljenja takvim jezikom i temama kasnije su me doveli do neke vrste verizma u poeziji koji nije bio klasičnog tipa, kao, na primer, verizam u slovenačkoj poeziji. A kraj ideološkog raja u literaturi neosporno je bio povezan sa velikim, masovnim pokretima u svetu. Te, 1968. godine pokreti mladih ljudi, zbog rata u Vijetnamu, zbog surove ekspanzije korporativnog kapitala i trci u atomskom naoružavanju, uslovili su vrlo značajne promene u sagledavanju odnosa u svetu, a time i u umetnosti, pa i u poeziji svakako. Setimo se glasova bit generacije. I oni su dosta uticali na to da srpski pesnici, između ostalih i oni koji su pripadali mojoj generaciji, postanu deo sveta koji se gibao, koji je hteo da vuče napred i, kako je to Sartr jednom izjavio, da se liše parametara svojih očeva i da počnu vrednosti oko sebe da mere svojim očima. Jer, shvatili su da su obmanuti.


Ipak, česte su i tvrdnje da uticaj poezije na vanliterarnu stvarnost nije dalekosežan. Budući da u Vašoj poeziji postoji intenzivni dijalog sa društvenim, čak političkim pitanjima, kakav je danas Vaš odnos prema pitanju angažmana u poeziji?


Ja imam veru da poezija može da menja, ako ne svet, onda svakako, čitaoca poezije. Jer, kako kaže jedan nemački pesnik, „Nijedan moj stih neće oboriti nijednu vladu”, ali može, dodajem ja, da ohladi neku usijanu glavu. Imamo primere zemalja u svetu, koje imaju jake ekonomije, ali i primere zemalja sa jakim kulturnim modalitetima, kao moćnim i uticajnim oružjem. Čin prijema poezije više doživljavam u nekom antičkom smislu, kao stalnu srodnost duša koje se kroz poeziju ogledaju. A šta može poezija da učini? Ako ništa drugo, može da proširi plan jezika, a kroz njega i opseg same spoznaje o sebi i drugima. Poezija je više sfera duhovnosti, nego što ima neku praktičnu ulogu u društvu, iako smo svedoci vremena gde je ona u nekom svom praktičnom smislu, kao stepen odgovornosti i morala, umela da odgovori, i to vrlo kritički, na brojne društvene fenomene, koji nisu bili u skladu sa božanskom prirodom čoveka.


Budući da je Vaša poezija u vrlo tesnom dijalogu sa stvarnošću, promene u Vašem okruženju uticale su na to da menjate svoj odnos prema samom jeziku poezije…


Unutar moje privatne sudbine postoji jedno veoma zanimljivo odisejstvo. Ja sam do svoje 23. godine tri ili četiri puta menjao jezička područja. Kako je vreme odmicalo, kod mene se pojavila dvostruka obazrivost prema jeziku. Stalno je bio prisutan oprez da nešto ne pogrešim u jeziku. Postao sam dnevničar, beležnik poezije. Diktirala mi je pojmove za koje sam mislio da se neće otiskivati na papiru: ratovi, granice, egzil, reči koje nisu bile imanentne mom vokabularu pre dve decenije. Ušao sam u zonu katastrofičkih pesnika. I strah mi je postao brat s kojim često sedim za stolom i razgovaram

o svemu i svačemu...


„Zatvoreni” mladi pesnici

Vidite li danas mogućnost ponovne pojave snažnog stvaralačkog talasa? Koga biste izdvojili iz mlađe generacije pesnika koja ima „mastilo” u krvi?


Mlađe pesničke generacije nisu ništa slabije od naše, ali su manje primećene u književnoj javnosti. Možda i zbog toga što nisu uspele da dođu do svog relevantnog pesničkog glasila. Tranzicija je i neki oblik disperzije vrednosti. I to je greška, jer bez prostora za književnu identifikaciju teško je urediti generacijski sled. Ovo su samo neka imena čiju poeziju rado čitam: Danica Vukićević, Enes Halilović, Nenad Milošević, Ana Ristović, Dragoslav Dedović, Jasmina Topić,...To su pesnici i pesnikinje koji umeju da napišu i „uhvate” pesmu, surferi poezije. Ali, na žalost, deluju u ograničenom prostoru svoje avanture, jer nisu imali prilike da tu avanturu podele sa svetom, jer je to generacija koju je „neplivač S.M.” zatvorivši svojevremeno sve naše luke, zatvorio i njih.


Marija Andrijašević, Politika

[objavljeno: 03/12/2008]