Izložba kolaža Biserke Rajčič, povodom 50 godina prevodilačkog rada.
Nedelja, 23.12.2012, u 19h
Kafić Staro Mesto, Rige od Fere 15, Beograd
***
BISERKA RAJČIĆ je rođena 1940. godine u Jelašnici kod Zaječara. Osnovnu
školu i gimnaziju završila je u Zaječaru, a studije slavistike (grupa
za istočne i zapadne slovenske jezike i književnosti) na Filološkom
fakultetu Beogradskog univerziteta. Živi u Beogradu. Pored pisanja i
prevođenja uglavnom se bavila bibliotekarstvom, radeći u naučnim
bibliotekama (Narodna biblioteka Srbije, Institut za istoriju SANU i
Institut za srpski jezik SANU), za doprinos razvoju bibliotekarstva je nagrađena Plaketom Narodne biblioteke Srbije (1978).
Pisanjem i prevođenjem bavi se od poslednjih godina studija slavistike,
tj. od 1962. godine do danas. Pored književnosti (svi žanrovi) bavi se
pozorištem, likovnom umetnošću, filmom, filozofijom, estetikom,
politikologijom, istoriografijom, pitanjima vere i crkve slovenskih
naroda, najviše Poljskom.
Dosad je objavila oko 90 knjiga prevoda
(poezija, proza, drame, esejistika, teatrologija, filozofija, estetika,
teorija književnosti i umetnosti, istoriografija, politikologija i sl.),
kao i brojne tekstove iz pomenutih oblasti u književnim, kulturnim i
društveno-filozofskim časopisima Srbije i bivše Jugoslavije o autorima,
kojima se bavila i koje je prevodila, kao i o kulturnom životu
slovenskih zemalja. Poeziju stotinak poljskih, ruskih, čeških i
slovačkih pesnika (tridesetak pojedinačnih zbirki, antologije, veći
blokovi u književnim časopisima, naročito u Književnoj reči i Pismu, za
šta je 2004. dobila poljsku Nagradu za prevođenje poezije Zbignjev
Dominjak.
Prevodila je i prozu, romane, priče, eseje, tekstove iz
poljske, češke, slovačke i ruske teorije književnosti, umetnosti i
pozorišta.
Prevela je i desetak drama i niz knjiga i tekstova o
drami i pozorištu zbog čega je nagrađena poljskom Nagradom Stanislav
Ignaci Vitkjevič za popularisanje poljske pozorišne kulture.
Dobitnik je i drugih srpskih i poljskih nagrada: Nagrada Jovan
Maksimović za prevod s ruskog (proza), koju dodeljuje Udruženje
književnih prevodilaca Srbije (1984), Nagrada za životno delo koju
dodeljuje Udruženje književnih prevodilaca Srbije (1999), Povelju Radio
Beograda 2 za dugogodišnju saradnju, doprinos radio stvaralaštvu i
afirmaciji autorskog i kritičkog radija povećenog kulturi i umetnosti
(2008), Nagrada Udruženja autora ZAiKS za izuzetna dostignuća u oblasti
prevođenja poljske književnosti (Varšava, 1989), Srebrni orden zasluga
za Republiku Poljsku koji dodeljuje Predsednik Republike Poljske
(Varšava, 1991), Diplomu za izuzetne zasluge u promovisanju Poljske u
svetu, koju dodeljuje Ministarstvo spoljnih poslova Poljske (Varšava,
2000), Nagradu Zbignjev Dominjak za višegodinju delatnost na polju
prevođenja poezije, koju dodeljuju Fondacija Malgožate Badovske iz Lođa,
lođski časopis Tygiel kultury i Katedra za slavistiku Lođskog
univerziteta (Lođ, 2004) i Nagradu Stanislav Ignaci Vitkjevič za
popularisanje poljske pozorišne misli koju dodeljuje Institut za
umetnost Poljske Akademije Nauka i Udruženje pozorišnih umetnika Poljske
(Gdinja, 2007), Nagrada Transatlantik 2009 koju dodeljuje Institut za
knjigu za izuzetan doprinos prevođenju poljske književnosti u svetu.
Zahvaljujući zainteresovanosti za likovnu umetnost i avangardu od 2001.
godine intenzivno se bavi kolažom. Dosad ih je izlagala u okviru svojih
književnih večeri, u bibliotekama i pozorištima, na izložbama Galerije
Istorijskog arhiva u Pančevu, a 2004. imala je samostalnu izložbu u
Narodnom muzeju u Zaječaru. Koristi ih i za naslovne strane knjiga
svojih prevedenih autora.
Član je Udruženja književnih prevodilaca
Srbije od 1967. godine, a od 1994-1998. godine bila je njegov
predsednik. Član je i Srpskog književnog društva, Srpskog PEN kluba.